Kuća u Zagrebu, njen dom, njeni korijeni..
Moja majka je rođena 10. siječnja 1922. i moj je djed odlučio posaditi dva bora u vrtu u znak proslave rođenja.
Izrasli su uspravno, prema nebu, elegantni kao dva čempresa.
Za vjetrovitih dana njihove grane su se ljuljale, ispuštale jauke, dovodeći u opasnost fasadu ili krov, dok je debelo i zakrivljeno korijenje prodiralo u tlo poput morskih nemani.
Obitelj je napustila ovaj svijet ali borovi su odlučili ostati, kao dinosauri koji čuvaju ljudske tragove.
Dana 19. srpnja 2023. orkanska bura iščupala je dva bora, slomivši im stara debla, zbog čega su pali.
101 godina svjedoči o životu triju generacija.
Praznina koju su ostavili promijenila je krajolik, duhovi su otišli, nemaju zaklona.
101 godina koja je svjedok života triju generacija.
Nemam više korijena da se držim za ta posuđena sjećanja.
Julijo je uvijek bio Ljubičina referenca, osjećajan čovjek, sanjar, sakupljač oblaka i leptira, usadio je Ljubici osjećaj za ljepotu, provodio popodneva odsutan u mislima, crtajući pogledom likove po nebu i recitirajući poneki popularni stih, uspijevajući pobjeći od zamornog okruženja.
Uvijek ga je se sjećala s melankolijom.
