Godine 1957. odlučili su se preseliti u Španjolsku, zemlju nepoznatog jezika, kulture i običaja, politički suprotstavljenih Tita i Franca, bez diplomatskih odnosa, ali sa zajedničkim jezik, trgovina.
Previše riskantno i s mnogo nepoznanica, Ljubicu prisiljava da zamoli Omamu da se brine za njezinu djecu Aleksandra i Wandu, koje ostavlja u Zagrebu, dok oni odlaze sami u Madrid.
Zatvaram oči i vidim svoju majku obučenu u baršun,
pelerina, rukavice i torbica iz koje viri dvogled s ručkicom od sedefa.