Kraljevsko fotografsko društvo, čiji sam član, dalo nam je priliku da nakon procesa selekcije predstavimo svoje radove, svoje dragulje, i vrlo sam zahvalna što sam među odabranima. Moja opera prima  "No me olvidas", bit će izložen na stolu Kraljevskog društva za sve one znatiželjne i radoznale koji ga žele vidjeti, pa čak i kupiti.

Ustrajnost pamćenja (Ne zaboravi me)

Nema ništa važnije za očuvanje uspomene na voljenu osobu od razgovaranja o njoj, evociranja i prenošenja njezine priče narednim generacijama. Zato je pamćenje nešto teško definirati, ali ono uvijek traje.

A Sonja koristi ovaj resurs kroz dva temeljna elementa pri izgradnji priča: riječ i sliku.

Riječima sastavlja slagalicu čije su komadići ulomci života u njezinoj zemlji porijekla, od one fotografije koju je baka Rosa čuvala u svojoj spavaćoj sobi do dolaska u stranu, ali gostoljubivu zemlju. Tu se smješta život Violet, protagonistice ovog djela koje držim u rukama.

Metafore, odjeke magičnog realizma, komadi su pisma za njezinu kćer, pisma u kojem se govori o obitelji, anegdotama, osjećajima kako bi ona sama mogla sastaviti svoju slagalicu jer „ništa nije uistinu potpuno i trajnno“.

Riječima prate slike triju vrsta: najdraže fotografije iz obiteljskog albuma, montaže koje Sonja radi kako bi ilustrirala portret svoje majke i slike te umjetnice čiji je put evocira. I doista, Violeta, supruga, majka i prijateljica svojih prijateljica – kako smo mogli pročitati u svjedočanstvima – bila je nezadovoljna slikarica koja je sustavno ispravljala svoje kompozicije slojevima boje i radom s špatulom. Rezultat je iznenađujuć, od Plave djevojke iz šezdesetih do stilski razvijenijih Starih iz 1994. koji, ipak, ne zaboravlja svježinu i spontanost.

Sonjinim umjetničkim i književnim umijećem pred našim očima se pojavljuje Violeta, koja je voljela lijepo govoriti, bez psovki ili stridencija, koja je voljela glazbu, kuhanje i vrtlarstvo, ali koja je kad je slikala bila poput detektiva iz romana Agathe Christie koje je toliko cijenila. Istraživale je boje, teksture, oblike i tehnike kako bi stvarala intimna i nježna djela koja pozivaju na razmišljanje.

Sonja ne zaboravlja lekciju svoje majke. Naviknuta je razmišljati „u krugovima“. Ona je mirna, ozbiljna, razmišlja detaljno o onome što radi, ali također je svjesna empatije priča koje priča i promatra utjecaj koji one imaju na publiku – kuća od dukata, leteća riba ili imati kosova kao kućne ljubimce. U stanju je prenijeti taj osjećaj čežnje, težnje prema savršenstvu kroz umjetnost – za Violetu slikanje, za nju fotografija, kolaž – i prikazivanje prisutnosti i šutnje majke koja je ispunila njeno srce uspomenama.

Na taj način uspijeva da pamćenje potraje i da imena voljenih osoba, zahvaljujući njezinom radu, ne budu izbrisana iz povijesti.

Maite Fernandez Madrid

Doktorica povijesti umjetnosti 

Intervju na Radio Rojcu uoči otvorenja moje izložbe i predstavljanja knjige "No me Olvidas" 05.09.2024.

Radio Rojc Pula

87,7 fm

radio.rojc.eu