Tko je bila Ljubica Lukenić Hajduka? Tko je bila ta umjetnica čije je slikarstvo povezivalo naivu s nadrealizmom i čiji je svemir bio pun naivne svježine i likova iz snova?
Jedinstvena i osjećajna žena, magnet za djecu, nezaštićene, slomljene duše i životinje.
Izrazito velikodušna, bez pretenzija ni uvjetovanja.
Njena umjetnička karijera oblikovana je u uskovitlanim vremenima i okruženju između dva svjetska rata. Dva učitelja us oblikovala njen stil: kipar Miroslav Vertašnik s Odsjeka za kiparstvo Likovne akademije i krsto Hegedušić, tvorac umjetničke skupine Zemlja i jedan od pionira jugoslavenske naive, redoviti profesor na Akademiji likovnih umjetnosti i osnivač Majstorske radionice za postdiplomski studij slikarstva.
S ovakvim polaznišnim točkama, Ljubica je napravila prve korake u sivjetu umjetnosti, uvijek sa svojim buntovnim i nediscipliniranim duhom neskolonim poštivanju pravila, u potrazi za vlastitim stilom.
Njene prve skice počinju se prožimati inspirirane djelima Modiglianija, Matissea, Chagalla, Picasa i bojama francuskih impresionista.
Ustrajala je u svom figurativnom mada lirskom pristupu umjetosti, izbjegavajući čistu apstrakciju, radujući se radujući se mogućnostima boje s ograničenim tematskim repertoarom temeljenim na duboko ukorijenjenim slikama svoje domovine koristeći jednostavne, često infantilne teme s namjerom da izroni duhovna stvarnost koja leži ispod ovozemaljske svakodnevice.
Svakodnevni likovi i predmeti postaju elementi fantazije, njen poetski stil slikanja bio je usko vezan s njenim naslijeđem i obrazovanjem.
Ljubicino stvaralaštvo rezultat je lirske autobiografije koja evocira njeno slavensko naslijeđe s upečatljivim sučeljavanjem naglašenih boja i mašte oslikane naivnim stilom.
